| | 2 - Sura el-Bekara | |
| | كاتب الموضوع | رسالة |
---|
أحمد محمد لبن Ahmad.M.Lbn مؤسس ومدير المنتدى
عدد المساهمات : 51967 العمر : 72
| موضوع: 2 - Sura el-Bekara الخميس 27 أكتوبر 2022, 8:54 pm | |
| 2 - Sura el-Bekara S imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog! (1) Elif-lam-mim (2) Ova Knjiga, u koju nema sumnje, uputa je bogobojaznima (3) onima koji u ono što je čulima nedokučivo vjeruju i koji namaz obavljaju i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili, (4) i onima koji vjeruju u ono što je objavljeno tebi i što je objavljeno prije tebe, i koji u ahiret čvrsto vjeruju. (5) To su oni koji su pod Uputom Gospodara svoga i to su oni koji su uspjeli. (6) Onima koji ne vjeruju doista je svejedno upozoravao ti njih ili ne upozoravao, oni ne vjeruju. (7) Zapečatio je Allah srca njihova i uši njihove, a na njihovim očima je koprena; njima pripada patnja golema. (8) Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha i Posljednji dan", a oni nisu vjernici! (9) Oni misle da varaju Allaha i one koji vjeruju, a nikog osim sebe oni ne varaju, ali ne osjećaju. (10) U srcima njihovim je bolest i Allah im povećava bolest. Njih čeka patnja bolna zbog toga što su lagali. (11) Kada im se kaže: "Ne pravite nered na Zemlji!", odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!" (12) Naprotiv! Oni su uistinu pravi smutljivci, ali to ne opažaju. (13) Kada im se kaže: "Vjerujte kao što ovi ljudi vjeruju!", oni odgovaraju: "Zar da vjerujemo kao što maloumnici vjeruju!?" A doista su oni maloumnici, ali to oni ne znaju! (14) Kada susretnu one koji vjeruju, oni govore: "Vjerujemo!", a čim ostanu nasamo, sa šejtanima svojim, govore: "Mi smo s vama. Mi se samo izrugujemo." (15) Allah se njima izruguje i - puštajući ih - pomaže im da u svojoj osionosti lutaju. (16) To su oni koji su zabludu uzeli umjesto Upute, ali im njihova trgovina neće donijeti dobiti, jer oni Uputu nisu slijedili. (17) Oni su slični onome koji potpali vatru, a kada ona osvijetli ono što oko njega je, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u tminama, pa ništa ne vide. (18) Gluhi, nijemi i slijepi su oni, pa ne mogu da se povrate! (19) Ili su oni slični onima koji za vrijeme silnog pljuska s neba, uz tmine, grmljavinu i munje, zbog gromova stavljaju prste u uši bojeći se smrti. A Allah obuhvata nevjernike. (20) Munja samo što ih ne zaslijepi: kad god im osvijetli - oni krenu, a čim ih tami prepusti - zastanu! A da Allah hoće, On bi im oduzeo i sluh i vid. Allah, uistinu, sve može. (21) O ljudi, ibadet činite Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se uščuvali. (22) Koji vam je Zemlju posteljom, a nebo zdanjem učinio; Koji s neba spušta vodu i s njom izvodi plodove, opskrbu vašu. Zato ne pripisujte Allahu ortake, a vi znate. (23) A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili robu Svome, sačinite vi jednu suru sličnu tome i pozovite i svjedoke vaše, mimo Allaha, ako istinu govorite. (24) Pa ako to ne učinite, a sigurno nećete učiniti, onda se čuvajte vatre čije će gorivo biti ljudi i kamenje; pripremljena je ona za nevjernike. (25) A obraduj one koji vjeruju i dobra djela čine da njima pripadaju džennetske bašče kroz koje rijeke teku! Kad god budu opskrbljeni kakvim plodom, reći će: "Ovim smo i prije bili opskrbljeni!" A bit će im davani samo njima slični! U njima će oni supruge očišćene imati i oni će u njima vječno boraviti.
|
| | | أحمد محمد لبن Ahmad.M.Lbn مؤسس ومدير المنتدى
عدد المساهمات : 51967 العمر : 72
| موضوع: رد: 2 - Sura el-Bekara الخميس 27 أكتوبر 2022, 8:55 pm | |
| (26) Doista se Allah ne ustručava za primjer navesti komarca ili nešto iznad njega; oni koji vjeruju- pa oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju govore: "Šta to Allah hoće ovim primjerom?" Time On da da mnogi u zabludu skrenu, a mnoge na Pravi put upućuje, a time na stranputicu skreće samo buntovnike; (27) One koji krše obavezu prema Allahu nakon što je prihvaćena i prekidaju ono što je Allah naredio da se održava i nered na Zemlji prave; to su pravi gubitnici. (28) Kako ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili mrtvi pa vas je On oživio, zatim će vas usmrtiti, zatim ponovo oživiti, potom ćete Njemu biti vraćeni?! (29) On je za vas sve na Zemlji stvorio, zatim se na nebo usmjerio, i kao sedam nebesa ga uredio; On sve dobro zna. (30) A kada Gospodar tvoj reče melecima: "Ja ću na Zemlji nasljednika - halifu postaviti!", oni upitaše: "Zar ćeš na Zemlji postaviti onoga koji će na njoj nered širiti i krv prolijevati?! A mi Tebe veličamo hvalom i kako Tebi dolikuje štujemo." On reče: "Ja, doista, znam ono što vi ne znate." (31) I pouči On Adema svim imenima, a onda ih predoči melecima i reče: "Kažite Mi imena njihova, ako istinu govorite!" (32) "Uzvišen si!", rekoše oni, "mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio! Zasigurno si Ti Sveznajući i Mudri. " (33) "O Ademe", reče On, "saopći im njihova imena!" I kada im on saopći imena njihova, Allah reče: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što pokazujete i što krijete?" (34) A kad rekosmo melecima: "Sedždu učinite Ademu!", oni sedždu učiniše svi izuzev Iblisa." On ne htjede i uzoholi se, a nevjernik bio je. (35) I Mi rekosmo: "O Ademe, nastanite se ti i supruga tvoja u Džennetu i jedite u njemu gdje god želite, ali se ovome drvetu" ne približujte da ne budete među zulumćarima." (36) Ali, šejtan ih navede na grijeh zbog tog drveta i izvede ih iz onoga u čemu su bili. "Siđite!"," rekosmo Mi. "Jedni drugima bit ćete neprijatelji. Do određenog vremena na Zemlji je vaše boravište i neko vrijeme uživanje." (37) I Adem primi neke riječi" od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On je, doista, stalni Primatelj pokajanja, Milostivi. (38) Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene će vam Uputa dolaziti, a oni koj Uputu Moju budu slijedili, ničega se neće bojati, niti će za bilo čim tugovati." (39) A oni koji ne budu vjerovali i dokaze i ajete Naše budu poricali bit će stanovnici Vatre; u njoj će vječno ostati. (40) O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Mojih koje sam vam podario, i ispunite zavjet koji ste Mi dali, pa ću i Ja ispuniti Svoj zavjet koji sam vam dao! I samo od Mene strahujte! (41) Vjerujte u ono što sam objavio potvrđujući daje istinito ono što vi imate i ne budite prvi koji u to ne vjeruju! Ne prodajite riječi Moje za bagatelnu cijenu i samo se Mene bojte!" (42) I ne miješajte Istinu s neistinom, a i ne tajite Istinu, a vi je znate! (43) Namaz obavljajte, zekat dajite i idite na ruku' zajedno s onima koji na ruku' idu! (44) Zar od drugih tražite da dobročinstvo čine dok pri tome sebe zaboravljate, a vi Knjigu čitate? Zar se opametiti nećete!? (45) Tražite sebi pomoć u strpljenju i namazu. To je doista teško, osim poniznima, (46) onima koji su uvjereni da će se sresti sa Gospodarom svojim i da će se Njemu vratiti. (47) O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Mojih koje sam vam podario i što sam vas nad drugim svjetovima bio odlikovao. (48) I bojte se Dana kada niko ni za koga ništa neće moći učiniti, kada se ničiji zagovor neće prihvaćati, kada se ni od koga otkup neće primati i kada nikome niko neće u pomoć priteći. (49) I kada smo vas izbavili od faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama mučili: mušku vam djecu klali, a žensku u životu ostavljali - to vam je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašeg. (50) I kada smo vam more rastavili i vas izbavili, a faraonove ljude - vi ste to gledali - potopili. |
| | | أحمد محمد لبن Ahmad.M.Lbn مؤسس ومدير المنتدى
عدد المساهمات : 51967 العمر : 72
| موضوع: رد: 2 - Sura el-Bekara الخميس 27 أكتوبر 2022, 8:55 pm | |
| (51) I kada s Musaom, četrdeset noći, susret odredismo, vi ste, nakon što on ode, zulum čineći, tele za obožavanje prihvatili. (52) Potom smo vam, i poslije toga, oprostili, da biste zahvalni bili. (53) I kada smo dali Musau Knjigu i ono što razdvaja Istinu od neistine, da biste se pravim putem uputili. (54) I kada je Musa rekao narodu svome: "Narode moj, vi ste doista sebi zulum učinili prihvativši tele; zato se Stvoritelju svome pokajte i poubijajte se!" To vam je kod vašeg Stvoritelja bolje, pa će vam pokajanje prihvatiti. Zaista je On stalni Primatelj pokajanja, Milostivi." (55) I kada ste vi rekli: "Musa, mi ti nećemo vjerovati dok Allaha jasno ne vidimo!", pa vas je strašna kazna obuzela, a vi ste gledali. (56) Zatim smo vas poslije smrti vaše oživili, da biste zahvalni bili. (57) I od oblaka smo vam hladovinu načinili i manu i prepelice vam slali. "Jedite lijepa jela, kojima vas opskrbljujemo!" Oni Nama nisu zulum nanijeli, nego su sami sebi zulum nanosili. (58) I kada smo rekli: "Uđite u ovaj grad i jedite što god hoćete! Na kapiju uđite klanjajući se i kažite: 'Oprost!', pa ćemo vam oprostiti grijehe vaše, a onima koji čine dobra djela dat ćemo i više." (59) Onda su oni koji su zulum učinili zamijenili riječi drugim koje im nisu rečene, pa smo Mi na one koji su zulum učinili s neba kaznu spustili, zato što su buntovni bili. (60) I kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: "Udari štapom svojim po kamenu!" Iz njega je dvanaest vrela provrelo, i svi ljudi su znali iz kojeg će vrela piti. "Jedite i pijte Allahovu opskrbu i ne činite zlo po Zemlji nered praveći." (61) I kada ste rekli: "Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu jesti. Zato, moli za nas Gospodara svoga da nam podari od onoga što zemlja rađa: povrća i krastavaca, pšenice, leće i luka crvenog!" On je rekao: "Zar da ono što je bolje zamijenite onim što je lošije?! Idite u bilo koji grad, imat ćete ono što tražite!" I poniženje i bijeda na njih padoše i Allahovu srdžbu oni na sebe navukoše, zato što u Allahove dokaze vjerovali nisu i što su vjerovjesnike bespravno ubijali, zato što su neposlušni bili i sve granice zla prelazili. (62) One koji vjeruju, te one koji su bili židovi, kršćani i sabijci, a koji su vjerovali u Allaha i Posljednji dan i dobra djela činili - doista čeka nagrada od Gospodara njihova; za njih nema straha i oni neće tugovati. (63) I kada smo od vas zavjet uzeli i brdo Tur iznad vas podigli: "Snažno prihvatite ono što smo vam dali i neka vam je na umu ono što je u Knjizi, da biste se sačuvali." (64) Zatim ste odustali, i da nije bilo Allahove darežljivosti prema vama i milosti Njegove, vi biste, uistinu, među gubitnicima bili. (65) Vama je poznato šta se dogodilo onima od vas koji su subotu oskrnavili, pa smo im Mi rekli: "Budite majmuni prezreni!" (66) To naselje smo učinili opomenom obližnjim naseljima, a poukom za bogobojazne. (67) I kada Musa reče narodu svome: "Allah vam, doista, naređuje da kravu zakoljete", oni upitaše: "Zbijaš li to ti s nama šalu?", a on reče: "Allahu se utječem od toga da neznalica budem!" (68) Oni rekoše: "Moli za nas Gospodara svoga da nam objasni koje dobi ona treba biti!" "On kaže", odgovori on, "da krava ne smije biti ni stara, ni mlada, nego između toga, srednje dobi, pa učinite to što se od vas traži!" (69) "Zamoli za nas Gospodara svoga", rekoše oni, "da nam objasni kakve boje treba biti!" "On kaže", reče on, "da treba biti svijetložute boje, da se svidi onima koji je vide." (70) "Moli za nas Gospodara svoga", rekoše oni, "da nam objasni kakva još treba biti, jer nama krave izgledaju slične, a mi ćemo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronaći." (71) "On kaže", reče on, "da krava ne smije biti iscrpljena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba biti bez ikakve mahane i biljega." "E, sad si kazao istinu!", rekoše oni, pa je zaklaše, i jedva to učiniše. (72) I kada ste jednog čovjeka ubili, pa se o njemu prepirati počeli, Allah je dao da iziđe na vidjelo ono što ste bili sakrili. (73) Pa smo Mi rekli: "Udarite ga jednim njezinim dijelom!" I eto, tako Allah mrtve vraća u život i pruža vam dokaze Svoje, da biste shvatili. (74) Ali su srca vaša, poslije toga, postala tvrda kao kamen ili još tvrđa. A ima kamenja iz kojega rijeke izbijaju; ima ga koje puca i iz kojeg izlazi voda; a ima, doista, i onoga koje se iz straha od Allaha ruši. A Allah ne zanemaruje ono što vi radite. (75) Zar vi žudite da vam oni vjeruju, a neki od njih su Allahov govor slušali, a zatim bi ga, nakon što su ga shvatili, svjesno iskrivljavali?
|
| | | أحمد محمد لبن Ahmad.M.Lbn مؤسس ومدير المنتدى
عدد المساهمات : 51967 العمر : 72
| موضوع: رد: 2 - Sura el-Bekara الخميس 27 أكتوبر 2022, 8:55 pm | |
| (76) Kada sretnu one koji vjeruju, oni govore: "Mi vjerujemo!", a čim se osame jedni s drugima, kažu: "Zar ćete im kazivati ono što je Allah vama objavio, pa da im to bude dokaz protiv vas pred Gospodarom vašim? Zar se nećete opametiti! (77) A zar oni ne znaju da Allah zna i ono što kriju i ono što pokazuju?! (78) Neki od njih su nepismeni i ne poznaju Knjigu, nego samo gatke. Oni samo izmišljaju. (79) A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore: "Ovo je od Allaha", da bi to za malu vrijednost prodali. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu, i teško njima što na taj način zarađuju! (80) Oni govore: "Vatra nas neće doticati više od nekoliko dana."Reci: "Da li ste za to od Allaha dobili obećanje, jer Allah neće prekršiti Svoje obećanje, ili na Allaha iznosite ono što ne znate?!" (81) A nije tako! Jer oni koji budu zlo činili i grijesi ih njihovi budu sa svih strana skolili, stanovnici Vatre oni bit će i u njoj će vječno ostati. (82) A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili, oni će stanovnici Dženneta biti; u njemu će vječno boraviti. (83) I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete jedino Allahu u ibadetu biti, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti; i namaz obavljati i zekat davati, vi ste se poslije, izuzev nekolicine, okrećući se od toga udaljili. (84) I kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima nećete prolijevati i da jedni druge iz domova vaših nećete izgoniti, vi ste to onda, prihvatili i tome svjedoci bili. (85) Nakon toga, vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas i iz zavičaja njihovog istjerujete, pomažući se protiv njih, uz grijeh i nasilje, pa ako vam kao sužnji dođu, vi ih otkupljujete. A zabranjeno vam je da ih izgonite! Zar vi u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi negirate?! Nikakve kazne za one od vas koji tako čine, sem poniženja na ovome svijetu, neće biti, a na Kijametskom danu bit će stavljeni na muke najteže! Allah, doista, nije nemaran prema onome što vi radite. (86) To su oni koji su život na ovome svijetu uzeli u zamjenu za ahiret; zato im patnja olakšana neće biti, niti će im se u pomoć priteći. (87) I Mi smo Musau Knjigu dali i, poslije njega, jednog za drugim, poslanike smo slali. I Isau, sinu Merjeminom, jasne smo dokaze dali i Duhom Blagoslovljenim ga pomogli. I kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se uzoholili, pa ste neke u laž ugonili, a neke ubijali. (88) Oni govore: "Naša srca su u omotu; puna su!" A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, a malo je njih koji vjeruju. (89) A kada im od Allaha dođe Knjiga koja potvrđuje istinitost onoga što oni imaju - a još otprije su pomoć protiv nevjernika molili - kada im dođe ono što im je poznato, oni to negiraše. Pa neka Allahovo prokletstvo stigne nevjernike! (90) Jadno je to za što su se prodali: da negiraju ono što Allah objavljuje, zbog zlobe što Allah spušta Svoju darežljivost kome On hoće od Svojih robova; pa su na sebe gnjev za gnjevom navlačili! A nevjernicima pripada patnja ponižavajuća! (91) A kada im se kaže: "Vjerujte u ono što Allah objavljuje!", oni odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u ono što je nama objavljeno", i neće da vjeruju u ono što se objavljuje poslije, a to je Istina, koja potvrđuje da je istinito i ono što oni imaju. Reci: "Pa zašto ste još ranije Allahove vjerovjesnike ubijali, ako ste vjernici bili?!" (92) I Musa vam je jasne dokaze bio donio, pa ste, ipak, nakon što on ode, zulum čineći, tele za obožavanje prihvatili. (93) I kada smo od vas vaš zavjet primili i brdo Tur iznad vas podigli: "Čvrsto prihvatite ono što vam dajemo i slušajte!", oni su odgovorili: "Čujemo, ali poslušati nećemo!", jer srca su njihova, zbog nevjerovanja, nadojena teletom bila. Reci: "Ružno je to na što vas vaše vjerovanje navodi, ako ste vi uopće vjernici." (94) Reci: "Ako je kod Allaha Džennet osiguran samo za vas, mimo ostalog svijeta, onda vi smrt poželite, ako istinu govorite?!" (95) A oni je neće nikada poželjeti zbog onoga što čine, a Allah dobro zna zulumćare. (96) I vidjet ćeš sigurno da više žude za životom od drugih ljudi, pa čak i od onih koji Allahu druge u obožavanju pridružuju; svaki od njih volio bi poživjeti hiljadu godina, mada ga to, i kada bi toliko dugo živio, ne bi od kazne udaljilo. A Allah dobro vidi ono što oni rade. (97) Reci: "Ko je neprijatelj Džibrilu, neka zna da on Allahovom dozvolom tebi na srce stavlja Kur' an potvrdujući istinitost onoga otprije, kao putokaz i radosnu vijest vjernicima." (98) Ko je neprijatelj Allahu, melecima Njegovim i poslanicima Njegovim i Džibrilu i Mikalu" - pa, Allah je, doista, neprijatelj onima koji ne vjeruju! (99) A Mi tebi ajete - jasne dokaze objavljujemo, u koje jedino buntovni neće vjerovati. (100) Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu, neka njihova skupina je odbaci?! Štaviše, većina ih ne vjeruje.
|
| | | أحمد محمد لبن Ahmad.M.Lbn مؤسس ومدير المنتدى
عدد المساهمات : 51967 العمر : 72
| موضوع: رد: 2 - Sura el-Bekara الخميس 27 أكتوبر 2022, 8:56 pm | |
| (101) A kada im je od Allaha Poslanik došao, potvrđujući da je istinito ono što već imaju, dio onih kojima je Knjiga data za leđa svoja Allahovu Knjigu su odbacili, kao da oni ne znaju. (102) I povedoše se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini lažno kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego šejtani, Harut i Marut, nisu vjerovali, podučavajući vradžbini ljude u Babilonu. A to nije objavljeno dvojici meleka. Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!" I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali oni nisu mogli nikome bez Allahove dozvole nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega koristi neće imati, iako su znali da onaj ko to sebi u zamjenu za vjerovanje kupi, na ahiretu nikakvog udjela neće imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo oni to znali! (103) A da su oni vjerovali i čuvali se, pa sigurno nagrada od Allaha bolja je - samo da su to oni znali! (104) O vi koji vjerujete, ne govorite: "Čuvaj nas!", nego recite "Pazi nas!" i slušajte. A nevjernicima bolna patnja pripada. (105) Oni kojima je data Knjiga koji ne vjeruju, a ni oni koji Allahu druge u obožavanju pridružuju, ne vole da se vama od Gospodara vašeg bilo kakvo dobro objavi. Allah Svojom milošću odlikuje koga hoće, i Allah je posjednik obilja velikog. (106) Koji god ajet promijenimo, ili ga zaboravu prepustimo, Mi bolji od njega ili sličan njemu donesemo. Zar ti ne znaš da Allah nad svime ima moć?! (107) Zar ti ne znaš da Allahu pripada vlast i na nebesima i na Zemlji i da, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača nemate?! (108) Zar da tražite od svog poslanika, kao što su prije od Musaa tražili?! A ko vjerovanje zamijeni nevjerovanjem, taj je s Pravog puta zalutao. (109) Mnogi sljedbenici Knjige voljeli bi, iz lične zlobe svoje, da vas, nakon vašeg vjerovanja, vrate u nevjernike, nakon što im je Istina jasnom postala. Ali, vi oprostite i preko toga pređite, dok Allah Svoju odluku ne donese. Allah, doista, nad svime ima moć. (110) I namaz obavljajte i zekat dajite, a dobro koje za sebe date, naći ćete kod Allaha. Allah, doista, dobro vidi šta vi radite. (111) Oni govore: "U Džennet neće ući niko osim onoga ko bude židov ili kršćanin!" To su puste želje njihove. Reci: "Dajte svoj dokaz, ako istinu govorite!" (112) A nije tako! Onome ko se bude Allahu predao i usto dobra djela činio, pripada nagrada kod Gospodara njegova; takvi se neće ničega bojati, niti će za bilo čim tugovati. (113) Židovi govore: "Kršćani nisu ni na čemu!"," a kršćani kažu: "Židovi nisu ni na čemu!", a oni Knjigu čitaju. Tako gotovo istim riječima govore oni koji ne znaju. Allah će im na Kijametskom danu presuditi u onome o čemu su se razilazili. (114) Ima li većeg zulumćara od onoga koji brani da se u Allahovim mesdžidima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni opustoše?! Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze. Oni će na ovome svijetu poniženje doživjeti, a na drugom ih čeka kazna velika. (115) Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okrenete, tamo je Allahovo lice. Allah je, doista, neizmjerno darežljiv i Sveznajući. (116) Nevjernici govore: "Allah je sebi dijete uzeo." Uzvišen neka je On! Naprotiv, Njemu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji i Njemu se sve pokorava. (117) On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, a kada nešto odredi, On samo kaže: "Budi!" - i to biva. (118) A oni koji ne znaju, govore: "Trebalo bi da Allah s nama razgovara, ili da nam kakav dokaz dođe!" Tako su gotovo istim riječima govorili i oni prije njih; srca su im slična! A Mi dokaze objašnjavamo ljudima koji čvrsto vjeruju. (119) Mi smo te, zaista, poslali s Istinom, kao obveseljitelja i upozoritelja, a ti nećeš biti pitan za one koji će u Džehennemu biti. (120) Ni židovi, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne budeš slijedio vjeru njihovu. Reci: "Allahova Uputa jeste Prava uputa!" A ako bi se ti poveo za željama njihovim, nakon znanja koje si dobio, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi, niti pomoći ti. (121) Oni kojima smo objavili Knjigu, pa je čitaju onako kako treba, to su oni koji u nju vjeruju. A oni koji u nju ne budu vjerovali, to su sigurni gubitnici. (122) O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Mojih koje sam vam darovao, i da sam vas nad drugim svjetovima bio odlikovao. (123) I bojte se Dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kada se ni od koga otkup neće primiti, kada nikome zagovor neće koristiti i kada im niko neće pomoći. (124) I kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko riječi na iskušenje stavio, pa ih je on potpuno izvršio, Allah je rekao: "Učinit ću da ti budeš ljudima vođa." On je upitao: "A i neki iz mog potomstva?" Odgovorio mu je: "Obećanje Moje ne obuhvata zulumćare!" (125) I kada Mi Kabu učinismo utočištem i sigurnim mjestom za ljude: "Neka vam mjesto na kojem je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!" I Ibrahimu i Ismailu stavili smo u obavezu: "Kabu Moju vas dvojica očistite, za one koji je budu obilazili, za one koji u njoj budu boravili, i za one koji ruku' i sedždu budu činili."
|
| | | أحمد محمد لبن Ahmad.M.Lbn مؤسس ومدير المنتدى
عدد المساهمات : 51967 العمر : 72
| موضوع: رد: 2 - Sura el-Bekara الخميس 27 أكتوبر 2022, 8:56 pm | |
| (126) A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim boravištem i snabdij plodovima stanovnike njegove, one između njih koji budu u Allaha i Posljednji dan vjerovali!", On je rekao: "Onome koji ne bude vjerovao, dat ću da neko vrijeme uživa, a onda ću ga prisiliti da u patnju vatrenu uđe. A užasno je to konačno odredište!" (127) I dok su Ibrahim i Ismail temelje Kabe podizali, molili su: "Gospodaru naš, primi to od nas, Ti si, uistinu, Svečujući i Sveznajući. (128) Gospodaru naš, učini nas dvojicu muslimanima - Tebi predanim, a i u potomstvu našem neka bude zajednica Tebi predana, pokaži nam obrede naše i oprosti nam! Ti si, doista, stalni Primatelj pokajanja, Milostivi! (129) Gospodaru naš, pošalji među njih poslanika, jednoga od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati, Knjizi i mudrosti ih poučiti i očistiti ih! Ti si, doista, Silni i Mudri!" (130) Ko drugi vjeru Ibrahimovu izbjegava do onaj koji ne drži do sebe!? Mi smo njega na ovome svijetu odabrali, pa će on i na drugom svijetu biti među dobrima. (131) Kada je njemu Gospodar njegov rekao: "Predan budi!", on je odgovorio: "Ja sam predan Gospodaru svjetova." (132) I Ibrahim je, kao i Jakub, to zapovjedio sinovima svojim: "Sinovi moji, Allah je vama vjeru odabrao, i nipošto nemojte umrijeti drukčije nego kao muslimani." (133) Da niste možda prisutni bili kada je Jakubu smrtni čas došao?! Kad je on sinove svoje upitao: "Kome ćete poslije mene ibadet činiti?" Odgovorili su: "Ibadet ćemo činiti Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima, Ismaila i Ishaka, Bogu Jedinome! I mi se samo Njemu predajemo!" (134) Taj je narod prošao; njemu pripada ono što je zaslužio, a vama što ste zaslužili, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili. (135) Oni govore: "Budite židovi, odnosno kršćani, bit ćete na Pravom putu!" Ti reci: "Ne, mi smo sljedbenici Ibrahima pravovjernika. On nije u višebošce spadao." (136) Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i potomcima," i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima i mi smo Njemu predani." (137) Pa, ako oni budu vjerovali u ono u što vi vjerujete, na Pravom su putu; a ako se okrenu, oni su onda raskol počinili. Allah će te sigurno od njih zaštititi. On je Svečujući i Sveznajući. (138) "Allahovom vjerom se prožmite!'" A ko od Allaha može bolje vjerom prožeti?! Mi samo Njemu ibadet činimo." (139) Reci: "Zar s nama o Allahu raspravljate, a On je i naš i vaš Gospodar! Nama pripadaju naša djela, a vama vaša djela! A mi smo prema Njemu iskreni." (140) Kako možete govoriti da su Ibrahim, Ismail, Ishak, Jakub i potomci njegovi bili židovi ili kršćani? Reci: "Znate li bolje vi ili Allah?" Zar je iko veći zulumćar od onoga koji skriva svjedočanstvo Istine dobivene od Allaha! A Allah nije nemaran prema onome što vi radite. (141) Taj je narod bio i nestao; njemu pripada ono što je zaslužio, a vama pripada ono što ste zaslužili; vi nećete biti pitani za ono što su oni radili. (142) Reći će neki ljudi kratke pameti: "Šta ih je odvratilo od kible njihove, prema kojoj su se okretali?" Reci: "Allahu pripadaju i istok i zapad; On upućuje na Pravi put onoga koga On hoće." (143) Tako smo vas učinili najboljom - zajednicom sredine, kako biste svjedočili o drugim ljudima, i kako bi Poslanik o vama svjedočio. I Mi smo promijenili kiblu prema kojoj si se okretao samo da bismo znali one koji slijede Poslanika naspram onih koji ne vjeruju, jer to je doista teško bilo svima, izuzev onim koje je Allah uputio na Pravi put. Allah neće dozvoliti da propadne vjerovanje vaše - a doista je Allah prema ljudima milosrdan i milostiv. (144) Mi vidimo kako okrećeš lice svoje prema nebu i Mi ćemo te sigurno okrenuti prema kibli koju ti želiš; pa, okreni lice svoje prema Časnoj džamiji! I gdje god bili, lice svoje okrenite prema njoj. Doista, oni kojima je data Knjiga znaju da je to istina od Gospodara njihova. A Allah nije nemaran prema onome šta oni rade. (145) I kada bi ti onima kojima je data Knjiga sve dokaze donio, oni opet neće prihvatiti tvoju kiblu, kao što ni ti nećeš prihvatiti njihovu kiblu, niti će iko od njih prihvatiti kiblu drugoga. A ako bi se ti za njihovim željama poveo nakon što ti je došlo znanje, tada bi sigurno među zulumćarima bio. (146) Oni kojima smo dali Knjigu poznaju njega - Poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju. (147) Istina je od Gospodara tvoga, pa zato nikako ne budi od onih koji sumnjaju. (148) Svako ima svoj pravac prema kojem se okreće, pa se natječite u dobru! Ma gdje bili, Allah će vas sve sabrati. Allah, doista, nad svime ima moć! (149) I iz svakoga mjesta u koje dođeš, ti lice svoje u pravcu Časne džamije okreni; to je, doista, Istina od Gospodara tvoga; Allah nije nemaran prema onome što vi radite. (150) I iz svakog mjesta u koje dođeš, ti lice svoje prema Časnoj džamiji okreni!; i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema njoj okrećite, da vam ljudi ne bi imali šta prigovoriti, izuzev onih između njih koji zulum čine. Njih se ne bojte, nego se Mene bojte, da bih blagodat Svoju prema vama upotpunio i da biste na Pravom putu bili.
|
| | | أحمد محمد لبن Ahmad.M.Lbn مؤسس ومدير المنتدى
عدد المساهمات : 51967 العمر : 72
| موضوع: رد: 2 - Sura el-Bekara الخميس 27 أكتوبر 2022, 8:57 pm | |
| (151) Kao što vam Mi jednoga od vas kao poslanika poslasmo da vam ajete Naše kazuje, da vas očisti, da vas Knjizi i mudrosti pouči, i da vas ono što niste znali nauči (152) pa, sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjećati! I zahvaljujte Mi, a nemojte Mi nezahvalni biti! (153) 0 vi koji vjerujete, tražite sebi pomoći u strpljivosti i namazu! Allah je, doista, uz strpljive. (154) I ne kažite za one koji su na Allahovom putu poginuli: "Mrtvi su!" Ne, oni su živi, ali vi to ne opažate. (155) Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetine. A ti obraduj strpljive, (156) one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: "Mi smo, doista, Allahovi i Njemu ćemo se, sigurno, vratiti." (157) To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom putu. (158) Safa i Merva su, doista, Allahova obredna mjesta. Zato onaj ko Kabu hodočasti ili umru obavi, ne čini nikakav prestup da se kreće između njih. A onaj koji drage volje učini kakvo dobro djelo, pa Allah je, doista, zahvalan i sve zna. (159) One koji budu tajili jasne dokaze koje smo Mi objavili, i Pravi put nakon što smo ga u Knjizi ljudima označili, Allah će prokleti, a proklet će ih i oni koji proklinju. (160) Izuzeti će biti samo oni koji se pokaju i poprave, i to javno ispolje; takvima ću Ja oprostiti, a Ja sam stalni Primatelj pokajanja, Milostivi. (161) Doista, onima koji ne vjeruju i koji kao nevjernici umru, slijedi prokletstvo Allahovo, prokletstvo meleka i svih ljudi. (162) U njemu će vječno ostati, a patnja njihova neće se smanjivati, niti će im se šta odlagati. (163) A vaš Bog- jedan je Bog; nema boga osim Njega, Svemilosnog, Milostivog. (164) U stvaranju nebesa i Zemlje, u smjeni noći i dana, u lađi koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude i u vodi koju Allah pušta s neba, pa tako u život vraća zemlju nakon zamrlosti njene, po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, u usmjeravanju vjetrova i oblacima koji između neba i Zemlje lebde - ima, doista, znakova za one koji razumiju. (165) Ima ljudi koji pored Allaha druge, kao takmace Njemu, prihvaćaju; vole ih kao što se Allah voli! Ali, oni koji vjeruju, još više Allaha vole! A da znaju oni koji su zulum činili - kada kaznu dožive, da će vidjeti da moć sva Allahu pripada i da Allah strahovito kažnjava. (166) Kada se oni za kojim su se drugi povodili odreknu onih koji su ih slijedili i kaznu budu iskusili, i kada im se svi putevi spasa pokidaju, (167) tada će sljedbenici njihovi reći: "Da nam je samo da se za trenutak vratimo, pa da se i mi njih odreknemo kao što su se oni nas odrekli!" Eto, tako će Allah njima pokazati pogubnim djela njihova i oni iz Vatre neće izlaziti. (168) O ljudi, jedite od onoga što ima na Zemlji, što je dozvoljeno i lijepo, i ne slijedite šejtanove stope! On vam je, zaista, neprijatelj očevidni. (169) On vas navraća na grijeh i razvrat, i da o Allahu govorite ono što ne znate. (170) A kada im se kaže: "Slijedite ono što je Allah objavio!" - oni odgovaraju: "Ne, nego ćemo slijediti ono na čemu smo naše pretke zatekli." Zar i onda kada im preci nisu ništa shvaćali, niti su na Pravom putu bili?! (171) Oni koji ne vjeruju slični su onome koji viče, ali sam ne čuje ništa osim zov i zapomaganje; oni su gluhi, nijemi i slijepi i oni ništa ne shvaćaju. (172) O vi koji vjerujete, jedite dobra kojim smo vas opskrbili i Allahu zahvaljujte, ako, doista, samo Njemu ibadet činite. (173) On vam, doista, zabranjuje: strv, krv, svinjsko meso i ono što je prineseno kao žrtva u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome koji bude primoran, ne svojom voljom i ne pretjerujući, nije mu grijeh. Allah je, doista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je. (174) Doista, oni koji taje ono što je Allah u Knjizi objavio i to prodaju za bagatelnu cijenu - oni u trbuhe svoje samo vatru trpaju; na Kijametskom danu Allah ih neće ni osloviti, niti ih očistiti; njima pripada patnja bolna. (175) To su oni koji umjesto Upute uzimaju zabludu, a umjesto oprosta patnju; kako li samo oni mogu da trpe Vatru?!
|
| | | أحمد محمد لبن Ahmad.M.Lbn مؤسس ومدير المنتدى
عدد المساهمات : 51967 العمر : 72
| موضوع: رد: 2 - Sura el-Bekara الخميس 27 أكتوبر 2022, 8:57 pm | |
| (176) To je tako, jer Allah je objavio Knjigu s istinom, a oni koji se o Knjizi razilaze doista su u raskolu velikom. (177) Nije dobročinstvo u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu, nego je pravo dobročinstvo dobročinstvo onih koji vjeruju u Allaha, u ahiret, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, te onih koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima i siročadi, siromasima i putnicima namjernicima, prosjacima, i za otkup iz ropstva, i onih koji namaz obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, te onih koji su strpljivi u neimaštini i u bolesti, i za vrijeme borbe. To su oni koji su iskreni i oni su pravi bogobojaznici. (178) O vi koji vjerujete! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan za slobodnog, rob za roba, i žensko za žensko. A prema onome kome od njegovog brata bude nešto oprošteno, neka onaj ko prihvati otkup postupi pravedno, a i on neka njemu isplati lijepo i po propisu. To je olakšanje od Gospodara vašeg i milost. A ko nasilje i poslije toga izvrši, njemu slijedi bolna patnja. (179) U odmazdi vam je život, o razumom obdareni, da biste se sačuvali. (180) Kada neko od vas na samrti bude, pa ostavlja kakvo dobro, propisano vam je da, na lijep i pravedan način, roditeljima i bližnjima oporuku učinite, što je obaveza bogobojaznih. (181) Ko god to zamijeni nakon što je čuo kako glasi, grijeh za to pada na one koji to mijenjaju. A Allah je, doista, Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna. (182) Pa ko se boji pogreške ili griješnog postupka oporučioca, pa to valjano između onih kojih se oporuka tiče popravi, nije zgriješio.! Allah je, doista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je. (183) O vi koji vjerujete! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se uščuvali, (184) određen broj dana; a onome od vas koji je bolestan ili na putu bude, toliko drugih dana. Onima koji ga teško podnose, otkup je da siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je da postite, da znate. (185) U ramazanu je počelo objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima, jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka posti, a ko bolestan bude ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti. Allah hoće da vam olakša, a ne da teškoće imate, da određeni broj dana ispunite i da Allaha veličate jer vas je uputio, te da zahvalni budete. (186) A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni Meni odazovu i neka vjeruju u Mene, kako bi ispravnim putem krenuli. (187) Dozvoljava vam se da u noćima posta imate odnos sa ženama vašim; one su odjeća vaša, a vi ste odjeća njihova; Allah zna da ste sami sebe varali, pa je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam; zato se sada sastajte s njima i žudite za onim što vam je Allah odredio; jedite i pijte sve dok budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore, a potom upotpunite post, do noći; sa ženama ne općite dok ste u itikafu u džamijama; to su Allahove granice i ne približujte im se; tako Allah u ajetima Svojim obznanjuje propise ljudima, kako bi se uščuvali. (188) Ne jedite imovinu jedni drugih na nepošten način i ne sporite se zbog nje pred sudijama kako biste s grijehom, i znajući to, dio imovine drugih ljudi pojeli. (189) Pitaju te o mlađacima. Reci: "Oni su ljudima oznake za vrijeme i hadž." I nije dobročinstvo u tome da sa stražnje strane u kuće ulazite, nego je pravo dobročinstvo ono što čini onaj koji se Allaha boji. U kuće ulazite na vrata njihova i Allaha se bojte da biste uspjeli. (190) I borite se na Allahovu putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali ne prelazite granice. Zaista Allah ne voli one koji prekoračaju granice. (191) I ubijajte ih gdje god ih stignete, i progonite ih odakle su oni vas prognali! A smutnja je teža od ubijanja! I ne borite se protiv njih kod Časne džamije dok vas oni tu ne napadnu. Ako vas tu napadnu, onda ih ubijajte! Takva je kazna za nevjernike. (192) Ako se prođu, pa Allah je, doista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je. (193) I borite se protiv njih dok smutnje ne nestane i dok vjera ne bude samo Allahu iskazivana. Pa, ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, a jedino protiv zulumćara ostaje. (194) Sveti mjesec je za sveti mjesec, a i u svetinjama vrijedi odmazda: onima koji vas napadnu, uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte; znajte da je Allah uz bogobojazne. (195) I trošite imetak na Allahovom putu, i svojim rukama se u propast ne bacajte, i dobro činite; Allah, doista, voli dobročinitelje. (196) Hadž i umru radi Allaha upotpunite! A ako budete spriječeni, onda kurbane što vam se nađu pri ruci zakoljite, a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte! A onaj od vas koji se razboli ili ima nešto na glavi što ga muči, neka se postom ili sadakom ili kurbanom iskupi! Kada budete sigurni, ko bude obavljao umru s hadžom, kurban do kojeg može doći, neka zakolje! A onaj ko ga ne nađe, neka tri dana posti u danima hadža i sedam dana po povratku, to je punih deset dana. To važi za onoga čija porodica ne živi u granicama Časne džamije. Bojte se Allaha i znajte da On žestoko kažnjava! (197) Hadž je u poznatim mjesecima, pa onaj ko se obaveže u toku njih obaviti hadž ne može imati intimni odnos, nikakve grijehe činiti, niti se prepirati u toku hadža. A za dobro koje učinite Allah zna. Za put se opskrbite, a najbolja je opskrba bogobojaznost! I Mene se bojte - vi, razumom obdareni! (198) Nije vam grijeh da od Gospodara svoga tražite neko dobro. A kada pođete s Arefata, Allaha spominjite kod Meš'ari-harama; spominjite Ga budući da vas je On uputio, a zaista ste prije toga u zabludi bili. (199) Zatim pohrlite odakle hrle ostali ljudi i od Allaha oprost molite. Allah je, doista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je. (200) A kada završite obrede vaše, Allaha spominjite kao što spominjete pretke vaše, pa i više od toga! Ima ljudi koji govore: "Gospodaru naš, daj Ti nama na ovome svijetu!", a na drugom svijetu neće imati nikakvog udjela!
|
| | | أحمد محمد لبن Ahmad.M.Lbn مؤسس ومدير المنتدى
عدد المساهمات : 51967 العمر : 72
| موضوع: رد: 2 - Sura el-Bekara الخميس 27 أكتوبر 2022, 8:58 pm | |
| (201) A ima i onih koji govore: "Gospodaru naš, daj nam dobro i na dunjaluku i na ahiretu i sačuvaj nas patnje paklene!" (202) Njima pripada udio koji su zaslužili! Allah doista brzo sviđa račune. (203) I Allaha spominjite u danima određenim! A onome ko požuri, pa to učini u dva dana, nije grijeh, kao što nije grijeh ni onome koji još ostane, ako je bogobojazan. Bojte se Allaha, i znajte da ćete svi pred Njim biti sakupljeni. (204) Ima ljudi, poput onog čije te riječi o životu na dunjaluku oduševljavaju i koji se poziva na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcu njegovom, a takav je najiskvareniji osporavatelj. (205) Čim se neki od njih okrene od tebe, krene nered po Zemlji praviti, ništiti usjeve i stoku. A Allah ne voli nered! (206) A kada mu se kaže: "Allaha se boj!", on se onda ponosi grijesima. Pa dosta mu je Džehennem, a to je, doista, grozno boravište! (207) Ima ljudi koji se žrtvuju u težnji za zadovoljstvom Allahovim. A Allah je milosrdan prema robovima Svojim. (208) O vi koji vjerujete, uđite u islam potpuno i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, doista, neprijatelj otvoreni! (209) A ako posrnete, nakon što su vam došli jasni dokazi, onda znajte da je Allah, zaista, silan i mudar. (210) Čekaju li oni da im Allah dođe u tminama oblaka, i meleci, i da bude svemu kraj?! A Allahu se sve vraća! (211) Upitaj sinove Israilove koliko smo im Jasnih dokaza dali! A oni koji zamjenjuju blagodat Allahovu koja im je došla, pa Allah, doista, strahovito kažnjava! (212) Uljepšan je, onima koji ne vjeruju, život na ovome svijetu i oni se rugaju onima koji vjeruju. A oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili, na Kijametskom danu bit će iznad njih! A Allah opskrbljuje bez računa onoga koga hoće. (213) Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu, pa je Allah slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomenu, i po njima je slao Knjigu sa Istinom, da po njoj sudi ljudima u onome u čemu se oni razilaziše. A o njoj su se, iz međusobne zavisti, razišli samo oni kojima je ona data, i to nakon što su im došli Jasni dokazi. Zatim je Allah, Svojom dozvolom uputio ka Istini, o kojoj su se oni razišli, one koji vjeruju. A Allah upućuje na Pravi put onoga koga On hoće. (214) Zar mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji prije vas minuše?! Njih je pogađala neimaština i bolest, i toliko su bivali potresani da bi i poslanik i oni koji su s njim vjerovali, govorili: "Kada će doći Allahova pomoć!?" Eto, Allahova pomoć je, doista, blizu! (215) Pitaju te, šta će dijeliti? Reci: "Imetak koji ćete udjeljivati neka pripadne roditeljima i rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima namjernicima; a za dobro koje činite Allah sigurno dobro zna." (216) Propisana vam je borba, a to vam je mrsko! Možda nešto ne volite, a to je dobro po vas; možda nešto volite, a to je zlo po vas! Allah zna, a vi ne znate. (217) Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu! Reci: "Ratovanje u njemu veliki je grijeh; ali, odvraćanje od Allahova puta i nevjerovanje u Njega, te odvraćanje od Časne džamije i izgonjenje stanovnika njenih, još je veći grijeh kod Allaha. A smutnja je gora od ubijanja! Oni će se neprestano boriti protiv vas dok vas ne odvrate od vjere vaše, ako budu mogli! A oni među vama koji od vjere svoje otpadnu i kao nevjernici umru - njihova djela bit će poništena na dunjaluku, a i na ahiretu. Oni će stanovnici Vatre biti i tamo će vječno ostati. (218) Zaista, oni koji vjeruju, i koji se isele i na Allahovom putu bore, oni žele milost Allahovu. A Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je. (219) Pitaju te o opojnim pićima i kocki! Reci: "U njima je veliki grijeh, a i ima i nekih koristi ljudima; samo je grijeh od njih veći od koristi njihove!" Pitaju te, šta da udjeljuju! Reci: "Višak!" Eto, tako vama Allah propise objašnjava da biste razmislili, (220) i o dunjaluku i o ahiretu. I pitaju te o siročadi! Reci: "Unaprijediti njihova imanja je bolje!" A ako budete s njima zajedno živjeli, pa to su braća vaša! Allah zna razliku između pokvarenjaka i dobročinitelja! Da je Allah htio, mogao je propisati ono što vam je teško! On je, doista, silan i mudar. (221) Ne ženite se višeboškinjama dok vjernice ne postanu; uistinu je robinja - vjernica bolja od višeboškinje, makar vam se ona i sviđala! Ne udajite vjernice za višebošce dok ne postanu vjernici; jer uistinu je rob-vjernik bolji od višebošca, makar vam se i dopadao. Oni zovu u Vatru, a Allah poziva Džennetu i oprostu, dozvolom Svojom, te objašnjava ljudima ajete i dokaze Svoje, da bi se prisjećali i pouku primili! (222) I pitaju te o mjesečnom pranju! Reci: "To je neprijatnost!" Zato, ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne očiste! A kada se očiste, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio! Allah, doista, voli one koji se kaju i voli one koji se čiste. (223) Žene vaše su njive vaše, i vi njivama svojim prilazite kako hoćete! A pripremite nešto i za duše svoje! I bojte se Allaha i znajte da ćete se s Njim susresti! A ti obraduj vjernike! (224) I neka vam zakletva Allahom ne bude prepreka da dobro činite, da se Allaha bojite i ljude mirite. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna! (225) Allah vas neće kazniti ako se neoprezno zakunete, ali će vas kazniti za ono što s predumišljajem srca vaših uradite. Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i Onaj Koji ne žuri s kaznom.
|
| | | أحمد محمد لبن Ahmad.M.Lbn مؤسس ومدير المنتدى
عدد المساهمات : 51967 العمر : 72
| موضوع: رد: 2 - Sura el-Bekara الخميس 27 أكتوبر 2022, 8:58 pm | |
| (226) Oni koji se zakunu da se neće približavati ženama svojim, sačekat će četiri mjeseca! Pa ako im se vrate, Allah je, doista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je. (227) A ako odluče da se rastave, pa Allah je, doista, Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna! (228) Puštene žene neka čekaju tri mjesečna pranja; i nije im dopušteno da kriju ono što je Allah stvorio u matericama njihovim, ako u Allaha i u ahiret vjeruju! Muževi njihovi su preči da ih vrate dok su u tome, ako žele pomirenje. One imaju onoliko prava koliko i obaveza; treba da ih izvrše lijepo i po propisu. A muškarci su nad njima za jedan stepen! Allah je, doista, silan i mudar. (229) Puštanje supruge može biti dva puta, nakon čega se ona, ili lijepo i pravedno zadržava, ili joj se uz dobročinstvo razvod daje! A vama nije dopušteno uzimati bilo šta od onoga što ste im darovali, osim ako se njih dvoje plaše da Allahove propise neće izvršavati. A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grijeh da se ona otkupi. To su Allahove granice, pa ih ne prekoračujte! A oni koji Allahove granice prekoračuju, to su pravi zulumćari! (230) A ako je opet pusti, ona mu nije nakon toga dopuštena sve dok se ne uda za drugog muža. Pa ako je i on pusti, onda njima dvoma nije grijeh da se jedno drugom vrate, ako misle da će Allahove propise izvršavati. To su Allahove granice koje On objašnjava ljudima koji znaju. (231) Kada pustite supruge, pa one ispune svoj razvodni rok, tada ih, ili lijepo i pravedno zadržite, ili uz dobročinstvo otpremite! I ne zadržavajte ih nanoseći im štetu, a onaj ko tako postupi, učinio je sebi zulum! Ne poigravajte se Allahovim propisima i sjetite se blagodati Allahove prema vama i što vam je objavio Knjigu i mudrost kojom vas savjetuje! Allaha se bojte i znajte da Allah sve zna!" (232) A kada pustite supruge, pa ispune svoj razvodni rok, ne ometajte ih da se udaju za muževe svoje, kada se slože da lijepo žive! Ovim se savjetuju oni među vama koji vjeruju u Allaha i Posljednji dan. Tako vam je čednije i čestitije. A Allah zna, a vi ne znate. (233) Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine, ako žele da dojenje bude potpuno! Očevi su dužni hraniti ih i odijevati na lijep i uobičajen način. Niko se ne zadužuje iznad mogućnosti svojih: majka ne smije naštetiti ocu djeteta zbog djeteta svoga, a ni otac majci djeteta zbog svoga djeteta! Nasljednik ima iste obaveze. Zato, ako njih dvoje na lijep način i po dogovoru odluče dijete odbiti, nisu grešni! A ako zaželite svojoj djeci dojilje naći, nije vam grijeh ako im, kako je uobičajeno, date ono što hoćete dati. Bojte se Allaha i znajte da Allah dobro vidi šta vi radite! (234) Oni od vas koji umru ostavljajući supruge svoje, njihove supruge dužne su čekati četiri mjeseca i deset dana. I kada one ispune propisani rok, vi ne snosite grijeh za ono što one lijepo i po propisu urade. A Allah u potpunosti zna ono što vi radite. (235) I nije vam grijeh ako tim ženama na znanje date da ćete ih vi zaprositi, ili ako to u dušama svojim krijete. Allah zna da ćete o njima misliti, ali im potajno ništa ne obećavajte, nego im samo što je dozvoljeno govorite. I ne odlučujte se na brak prije nego što propisano vrijeme za čekanje ne istekne; i imajte na umu da Allah zna šta je u dušama vašim, pa Ga se pričuvajte, i znajte da je Allah, zaista, Onaj Koji oprašta grijehe i Onaj Koji ne žuri s kaznom. (236) Nije vam grijeh ako žene pustite prije nego u intimni odnos s njima stupite, ili prije nego što im vjenčani dar odredite. I lijepo ih i po propisu darujte, imućan prema svom stanju, a siromah prema svom; to je dužnost onima koji žele dobro činiti. (237) A ako ih pustite prije nego što ste u odnos s njima stupili, a već ste im vjenčani dar odredili, one će zadržati polovinu onoga što ste odredili, osim ako se odreknu ili se odrekne onaj koji odlučuje o sklapanju braka; a ako se vi odreknete - to je bliže bogobojaznosti! I ne zaboravite da jedni prema drugima dobri budete! Allah, doista, dobro vidi šta vi radite. (238) Čuvajte namaz, naročito srednji namaz, i pred Allahom ponizno stojte! (239) Ako se budete bojali, onda klanjajte hodeći ili jašući! A kada budete sigurni, spominjite Allaha onako kako vas je On naučio onome šta niste znali. (240) Oni među vama kojima se primiče smrt, a koji iza sebe ostavljaju supruge, treba da im oporukom, unaprijed za godinu dana, odrede izdržavanje i da se one ne udaljuju iz kuće. A ako je same napuste, vi ne snosite grijeh za ono što one lijepo i po propisu sa sobom učine. A Allah je silan i mudar! (241) Puštenim ženama pripada otpremnina u skladu s propisom i na lijep način, i to je obaveza bogobojaznih. (242) Allah vam tako objašnjava propise Svoje, da biste razmislili! (243) Zar ne znaš za one koji su iz straha od smrti iz zemlje svoje pobjegli, a bijaše ih na hiljade, pa im je Allah rekao: "Pomrite!", a poslije ih je oživio. Allah je, doista, darežljiv prema ljudima, ali većina ljudi ne zahvaljuje. (244) I borite se na Allahovu putu i znajte da je Allah Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna. (245) Ko je taj koji će Allahu lijep zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati, Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se vratiti. (246) Zar ne znaš kada su prvaci sinova Israilovih poslije Musaa svome vjerovjesniku rekli: "Pošalji nam kralja da se na Allahovom putu borimo!" "Možda se vi nećete boriti, ako vam borba bude propisana?'', reče on. "Zašto da se ne borimo na Allahovom putu?'', rekoše. "A mi smo iz zemlje naše prognani i od sinova naših odvojeni!" A kada im borba bi propisana, oni, osim nekolicine, okrenuše se. A Allah dobro zna zulumćare. (247) "Allah vam je Taluta za vladara poslao", reče im vjerovjesnik njihov. "Odakle da nam on bude vladar kada smo mi priličniji od njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dato!", rekoše oni. "Doista je Allah njega da vam vlada izabrao", reče on, "i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario. Allah daje vlast kome On hoće. Allah je neizmjerno darežljiv i Onaj Koji sve zna! (248) "Zaista, znak njegove vlasti", reče im vjerovjesnik njihov, "bit će kovčeg koji će vam stići. U njemu će biti smirenje za vas od Gospodara vašega i ostatak onoga što su Musa i Harun ostavili, nosit će ga meleci! U tome je, doista, znak za vas, ako ste vjernici!" (249) I kad Talut izađe s vojskom, reče: "Allah će vas sigurno staviti na kušnju jednom rijekom, pa ko se napije iz nje, nije moj, a ko se ne napije, on je moj, izuzev ako šakom zahvati gutljaj!" I oni se, osim nekolicine, napiše, a kad je oni koji su s njim vjerovali prijeđoše, neki rekoše: "Mi danas ne možemo izaći nakraj s Džalutom i vojskom njegovom." Oni koji su čvrsto vjerovali da će susresti Allaha, rekoše: "Koliko su puta malobrojne grupe savladale grupe mnogobrojne Allahovom dozvolom." A Allah je sa strpljivima. (250) I kada iziđoše pred Džaluta i vojsku njegovu, oni rekoše: "Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti noge naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje!"
|
| | | أحمد محمد لبن Ahmad.M.Lbn مؤسس ومدير المنتدى
عدد المساهمات : 51967 العمر : 72
| موضوع: رد: 2 - Sura el-Bekara الخميس 27 أكتوبر 2022, 8:58 pm | |
| (251) I oni ih, Allahovom dozvolom, poraziše, i Davud ubi Džaluta, i Allah mu dade vlast i mudrost, i nauči ga onome čemu je On htio. A da Allah ljude ne suzbija jedne drugima, na Zemlji bi doista nered nastao! Ali, Allah je darežljiv svim svjetovima. (252) To su Allahovi ajeti, koje Mi tebi istinito kazujemo. A ti si, doista, jedan od poslanika. (253) Te poslanike, Mi smo odlikovali jedne nad drugim. S nekima od njih je i Allah govorio, a neke je za više stepeni uzdigao. A Isau, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali i Duhom Blagoslovljenim ga podržali. Daje Allah htio, oni se ne bi međusobno poslije njih ubijali, kada su im jasni dokazi već došli, ali oni su se razišli: neki su od njih vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi međusobno ubijali! Ali, Allah radi ono što On hoće. (254) O vi koji vjerujete, podijelite dio onoga čime vas Mi opskrbljujemo, prije nego što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva! A nevjernici su pravi zulumćari! (255) Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Samoopstojeći Održavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?! On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovoga znanja osim koliko On želi. Njegova Kursija obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško održavati ih! On je Svevišnji i Veličanstveni! (256) Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u tagute, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna. (257) Allah je zaštitnik onih koji vjeruju, izvodi ih iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju zaštitnici su taguti, odvode ih sa svjetla u tmine! To su stanovnici Vatre i u njoj će vječno ostati. (258) Zar ne znaš za onoga koji se s Ibrahimom o Gospodaru njegovu prepirao, kada mu je Allah carstvo dao?! Kad Ibrahim reče: "Gospodar moj je Onaj Koji život i smrt daje!", on odgovori: "Ja život i smrt dajem!" Ibrahim reče: "Allah čini da Sunce izlazi s istoka, pa učini ti da izađe sa zapada!" I nevjernik se zbuni. Allah, doista, zulumćare ne upućuje na Pravi put. (259) Ili za onoga koji je, prolazeći pored jednoga naselja koje je bilo do temelja porušeno i pusto, povikao: "Kako će Allah oživiti ove što su pomrli!" I Allah ga mrtvim učini stotinu godina, a zatim ga oživi i upita: "Koliko si ostao?" On reče: "Ostao sam dan ili dio dana!" Tada mu reče: "Ne, ostao si stotinu godina! Pogledaj jelo svoje i piće svoje, nije se pokvarilo! A pogledaj i magarca svoga, to smo uradili da te učinimo znakom za ljude, a pogledaj i kosti, kako ih sastavljamo, a onda mesom oblažemo!" I kada njemu bi jasno, povika: "Ja znam da Allah, doista, nad svime ima moć!" (260) A kada Ibrahim reče: "Gospodaru moj, pokaži mi kako oživljuješ umrle?", On reče: "Zar ne vjeruješ?!" "Dakako, vjerujem", odgovori on, "ali da mi se srce smiri!" Zatim mu reče: "Pa, onda, uzmi četiri ptice, isijeci ih, pa po jedan dio njihov stavi na svaki brežuljak. Zatim ih pozovi, doći će ti žureći! Znaj da je Allah, zaista, silan i mudar." (261) Primjer onih koji imovinu svoju troše na Allahovom putu sličan je zrnu iz kojega nikne sedam klasova, a u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah povećava kome On hoće. Allah je neizmjerno darežljiv i Onaj Koji sve zna. (262) Onima koji troše imetke svoje na Allahovom putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovorima i uvredama, pripada nagrada Gospodara njihova. Njima nema straha niti će oni tugovati. (263) Lijepa riječ i oprost vredniji su od sadake popraćene vrijeđanjem. A Allah je neovisan i Onaj Koji ne žuri s kaznom. (264) O vi koji vjerujete, ne kvarite sadake svoje prigovorima i uvredama, kao što to čini onaj koji imetak svoj troši da bi se ljudima pokazao, a ne vjeruje u Allaha i ahiret. Primjer njegov je kao primjer glatke stijene - na kojoj ima zemlje, pa je pogodi veliki pljusak i ogoli je. Oni nemaju nikakve koristi od onoga što su stjecali. A Allah ne upućuje na Pravi put ljude koji ne vjeruju. (265) Oni koji troše svoj imetak u želji za zadovoljstvom Allahovim i sigurni su u nagradu za to, slični su bašči na uzvišici na koju se izlila obilna kiša, pa daje dvostruki urod! A ako se na nju ne izlije obilna kiša, opet bude rose! Allah dobro vidi šta vi radite! (266) Da li bi iko od vas volio da posjeduje bašču punu palmi i grožđa, kroz koju rijeke teku i u kojoj ima svakojakih plodova, a da je ostario i da ima nejaku djecu, a da je onda vatrena oluja zadesi i ona izgori?! Tako vam Allah objašnjava ajete i znakove Svoje, da biste razmislili. (267) O vi koji vjerujete, dijelite od lijepih imetaka koje ste stekli, i od onoga što smo vam Mi iz Zemlje izveli! Ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili, kada ni sami to ne biste primili, osim zatvorenih očiju! I znajte da je Allah, zaista, Neovisni i Hvaljeni. (268) Šejtan vas plaši siromaštvom i navodi vas na zlo, a Allah vam obećava oprost i dobro. Allah je neizmjerno darežljiv i Onaj Koji sve zna. (269) On daje mudrost kome hoće, a onome kome je mudrost data, dato je veliko dobro! A samo razumom obdareni prisjećaju se i pouku prihvataju. (270) Za sve što potrošite ili se zavjetujete Allah sigurno zna! A zulumćarima nema pomagača! (271) Ako javno dajete sadake to je lijepo, ali je za vas bolje ako to prikrijete i date siromasima, i On će pokriti neka vaša loša djela. A Allah dobro zna ono što vi radite. (272) Što se upute njihove tiče, ne ovisi to o tebi, jer Allah izvodi na Pravi put koga On hoće. Dobro koje podijelite vaše je, a ono što dijelite, dijelite samo u želji za licem Allahovim. A ono što od dobara udijelite, to će vam biti nadoknađeno i neće vam zulum biti učinjen. (273) To pripada siromasima koji su iznureni na Allahovom putu, pa ne mogu hoditi po zemlji; onaj ko ne zna misli da su imućni zbog sustezljivosti njihove. Poznat ćeš ih po izgledu njihovu, jer oni ne dodijavaju ljudima proseći. A za ono što od dobara podijelite, Allah, doista, dobro zna. (274) Onima koji dijele imovinu svoju noću i danju, tajno i javno, pripada nagrada kod Gospodara njihova. I za njih nema straha, niti će se oni žalostiti. (275) Oni koji se kamatom hrane dići će se iz grobova svojih baš kao oni koje je šejtan dodirom izbezumio. To je zato što su govorili: "Trgovina je, doista, isto što i kamata!" A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova, pa se toga okani, pripada ono što je prije stekao a njegov je slučaj Allahu prepušten. Oni, pak, koji opet to učine, bit će stanovnici Vatre u kojoj će vječno ostati.
|
| | | أحمد محمد لبن Ahmad.M.Lbn مؤسس ومدير المنتدى
عدد المساهمات : 51967 العمر : 72
| موضوع: رد: 2 - Sura el-Bekara الخميس 27 أكتوبر 2022, 8:59 pm | |
| (276) Allah uništava kamatu, a umnožava sadake. Allah ne voli ni jednog nevjernika, grešnika. (277) Doista će oni koji vjeruju, i dobra djela čine, i namaz obavljaju, i zekat daju, imati nagradu u Gospodara svoga. Za njih nema straha i oni ne treba da se žaloste! (278) O vi koji vjerujete, bojte se Allaha i ostavite što je preostalo od kamate, ako ste vjernici. (279) Ako to ne učinite, navješćuje vam se rat od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, pripadaju vam glavnice imetaka vaših; nećete nepravdu učiniti, niti će vama zulum biti učinjen. (280) A ako je dužnik u nevolji, onda pričekajte dok mu bude lakše; a da to date kao sadaku bolje vam je, ako znate. (281) I bojte se Dana u kome ćete Allahu vraćeni biti, zatim će svakome što je zaslužio isplaćeno biti. I nikome zulum neće biti učinjen. (282) O vi koji vjerujete, kada jedan od drugoga pozajmljujete do određenoga roka, zapišite to. Neka jedan pisar između vas to pravedno napiše i neka se pisar ne susteže napisati onako kako ga je Allah poučio. Neka on piše, a neka mu kazuje dužnik! Neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i ništa od toga neka ne izostavi. A ako je dužnik umno ograničen ili slab, ili ako nije u stanju kazivati, onda neka kazuje njegov staratelj i to pravedno. I uzmite dva svjedoka između vas, pa ako ne nađete dva muškarca, onda jednog muškarca i dvije žene sa kojima ste kao svjedocima zadovoljni. Ako jedna od njih dvije pogrešno šta kaže, neka je druga podsjeti. I neka se svjedoci ne ustežu, ako budu pozvani, da dođu. Neka vam ne bude mrsko da to zapišete s rokom vraćanja, bio dug mali ili veliki! To vam je kod Allaha ispravnije i za svjedočenje jače, i da ne sumnjate bolje, izuzev ako je riječ o svakodnevnoj trgovini koju obavljate među vama, jer onda vam nije grijeh da to ne zapišete. Uzmite svjedoke i kada kupoprodaju zaključujete, i neka ne bude oštećen ni pisar ni svjedok. A ako to učinite - oštetite ih, onda je to vaš grijeh. I bojte se Allaha i Allah će vas poučiti! Allah sve dobro zna. (283) Ako ste na putu i ne nađete pisara, onda neka se uzme zalog. A ako jedan drugome nešto povjerite, neka onaj kome je povjereno, to povjerenje ispuni i neka se boji Allaha, Gospodara svoga! I ne skrivajte svjedočenje, jer ko ga uskrati, srce njegovo je, doista, grešno. A Allah dobro zna ono što vi radite. (284) Allahu pripada sve što je na nebesima i što je na Zemlji. Pokazivali vi šta je u dušama vašim ili skrivali, Allah će vas za to pitati, pa će oprostiti kome hoće, a kazniti koga hoće. A Allah nad svime ima moć. (285) Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, a i vjernici, svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i Knjige Njegove, i poslanike Njegove: "Mi među poslanicima Njegovim ne pravimo razliku!" I govore: "Čujemo i pokoravamo se! Molimo Te za oprost, Gospodaru naš, a kod Tebe je konačno odredište!" (286) Allah svaku osobu obavezuje samo onoliko kolike su njene mogućnosti; njoj u korist je ono dobro koje zaradi, a na njenu štetu je ono zlo koje sebi privrijedi. Gospodaru naš, nemoj nas kazniti ako zaboravimo ili nehotice pogriješimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga natovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim za što nemamo snage! Preko grijeha naših prijeđi, oprosti nam i smiluj nam se! Ti si Gospodar naš, pa nas pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!
|
| | | | 2 - Sura el-Bekara | |
|
مواضيع مماثلة | |
|
| صلاحيات هذا المنتدى: | لاتستطيع الرد على المواضيع في هذا المنتدى
| |
| |
| |